ULOGA PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKOG FAKULTETA U BOTANIČKOM VRTU NA MARJANU, SPLIT
Vrt se koristi za nastavne potrebe studenata biologije, ekologije, farmacije, mediteranske poljoprivrede, za održavanje terenske nastave, za organiziranje različitih skupova i simpozija o mediteranskoj flori. U vrtu su u sklopu „Tjedna botaničkih vrtova i arboretuma Hrvatske“, u suradnji sa studentima biologije i profesorima Odjela za biologiju PMF-a, provodila popularizacija znanosti i edukacija mladih svih uzrasta: od najmlađih vrtićke dobi, osnovnoškolaca, srednjoškolaca do studenata. Osim toga, u vrtu se provode i aktivnosti kulturno-ekološke edukacije građana.
KRATKA POVIJEST BOTANIČKOG VRTA NA MARJANU
Botanički vrt smješten je na južnim padinama Marjana, na nadmorskoj visini od 85 -150 m. Osnovan je 1951. godine u sastavu nekadašnje Pedagoške akademije Split, čije je pravni sljedbenik Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Splitu. Vrt je terasastog izgleda sa suhozidima te predstavlja tipičan krajobraz, kojeg su splitski težaci vjekovima gradili. Obuhvaća površinu od 2,2 hektara. Imao je odgojno-obrazovnu, stručno-pedagošku, botaničko znanstveno-istraživačku i kulturnu funkciju.
U sastavu vrta u vremenu od 1953. do 1958. godine izgrađeno je i pet staklenika. Prostorno je podijeljen u dva dijela: kultivirane površine sa staklenicima i prirodne degradirane površine s autohtonim eumediteranskim biljkama, koje pripadaju elementima vegetacijske zajednice vazdazelenih šuma i makija česmine Quercetea ilicis. Na obje površine ukupno je raslo oko 2500 biljaka. Prirodna površina obuhvaća sjeverniji dio vrta površine 1ha, na kojoj je moguće praćenje i proučavanje samoniklog raslinja i sukcesije vegetacije prema makiji i šumi hrasta česmine. U tom dijelu prisutni su elementi zajednice mješovitih šuma alepskog bora i hrasta česmine.
Na zapadnom dijelu vrta sačuvana je manja populacija česmine, kao ostatak snažne vegetacije koja je nekada rasla na tom području. Na okomitim stijenama u sklopu hazmofitske vegetacije vapnenačkih stijena sveze Centaureo-Campanulion, uz bilušinu, piramidalnu zvončiku rasla je i dubrovačka zečina, čije populacije su nestale. Uzgojem iz sjemena ta vrsta se ponovno spontano naselila u pukotine stijena vrta. Kultivirane površine su sadržavale vrt perena, cjepilište za oplemenjivanje ukrasnih biljaka, arboretum, agrumik, rozarij, aleja maslina, klijališta, sjemenište. U staklenicima su se uzgajale lončanice egzota, polugrmova i grmova, vodenih biljaka, sukulenata, množilište biljaka i stratifikacija sjemena.
Od 2011.g. do 2025.g. voditelj botaničkog vrta u sklopu PMF-a je bio prof.dr.sc. Mirko Ruščić, koji je pokrenuo niz aktivnosti na revitalizaciji vrta i obnavljanju biljnih vrsta. U suradnji sa studentima PMF-a, studijske grupe, Biologije i kemije, organizirane su akcije čišćenja, orezivanja, zidanja suhozidova, sadnja biljaka i druge aktivnosti. U akcijama uređivanja vrta sudjeluju također i volonteri građani Splita, učenici nekih srednjih i osnovnih škola iz Splita, te braniteljske udruge.
Cilj tih aktivnosti je stvoriti mediteranski botanički vrt s autohtonim i kultiviranim ukrasnim, ljekovitim aromatskim, endemičnim i zaštićenim biljnim vrstama. S obzirom na terasasti izgled vrta, planira se i obavlja sadnja biljaka, uvažavajući postojeće zatečeno stanje na pojedinim terasama. Za sada u vrtu obitava oko 550 biljnih vrsta, koje su u velikom broju registrirane te imenovane hrvatskim i latinskim nazivima. Veliki značaj za uzgoj i izložbu biljaka moglo bi imati pet staklenika, sagrađenih u vrtu prije nekoliko desetljeća, koje bi trebalo temeljito obnoviti. Djelomično su obnovljena dva staklenika, a za obnovu ostalih potrebna su značajnija financijska izdvajanja.
BOTANIČKI VRT PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKOG FAKULTETA NA MARJANU, SPLIT
Jedan od ciljeva je kompletiranje zbirki sjemena i herbarijskih zbirki. Za taj projekt potreban je dodatni prostor u botaničkom vrtu te veći financijski izdatci. U botaničkom vrtu započelo se i s uzgojem ugroženih i zakonom zaštićenih biljnih vrsta, kako bi se na taj način pridonijelo njihovom očuvanju i ponovnom vraćanju u njihova prirodna staništa. To su ujedno i ciljevi Globalne strategije očuvanja biljaka – Global Strategy for Plant Conservation.
